Razlike u okusima nastaju isključivo zbog tehnološkog postupka proizvodnje koji je specifičan, delikatan i pomalo tajnovit. On je dio tradicije svake zemlje i nije se promijenio stotinama godina
Iako se preporuča ispijanje nekoliko šalica čaja dnevno neovisno o vremenskim uvjetima, hladan vjetar i niske temperature najbolji su motivator za konzumiranje ovog zdravog napitka, u kojemu su ljudi uživali mnogo ranije nego što itko od nas može i zamisliti. Početak zanimljive priče vodi čak do kineskog cara Shen Nunga i daleke 2737. godine prije Krista. Na nekom od svojih putovanja, jednog lijepog jesenjeg poslijepodneva, car je zaustavio poslugu i naredio im da prokuhaju vodu za piće, jer je samo takvu vodu pio. Taman kada su mu pripremili prokuhanu vodu, puhnuo je vjetrić i pravo u njegovu šalicu upalo je nekoliko osušenih listića s obližnjeg grma. Voda je dobila smećkastu boju i okolina je čarobno zamirisala. Veliki Šen nije mogao odoljeti, a da ne proba novonastalu tekućinu kojom se odmah oduševio. Tako je čaj krenuo u osvajanje svijeta.
Čaj je iz Kine stigao u Japan preko budističkih svećenika koji su se poslije svoje misije širenja vjere u Kini vratili na službu u Japan. Druga domovina čaja je Indija. U Europu prvi čaj stiže 1610. godine brodovima jedne nizozemske kompanije. U Moskvi ga počinju upoznavati 1618. godine, kada je poslužen caru Alekseju u kineskom veleposlanstvu. Do kraja 18. stoljeća postaje dostupan skoro svima.

Kultura i čaj
Tajna dugog života japanskog stanovništva pripisuje se kuhinji i kulturi Japana u kojima zeleni čaj igra ključnu ulogu. Tipični japanski ručak sastavljen od ribe, riže i salate, završava se zelenim čajem. Čaj je dio svakodnevice u Japanu: poslije jela, za osvježenje, za vrijeme pauza i kao izraz poštovanja i ljubaznosti prema gostima. Poslije noći punih alkohola kod nas je običaj piti jaku kavu, a drugi narodi piju jak čaj. U kulturi Turske nuđenje čaja predstavlja znak prijateljstva i gostoprimstva na svakom mjestu od restorana i bazara do stanova.
Razlike u okusima nastaju isključivo zbog tehnološkog postupka proizvodnje koji je specifičan, delikatan i pomalo tajnovit. On je dio tradicije svake zemlje i nije se promijenio stotinama godina.
Tako je zeleni čaj obrađen samo parom, nema procesa oksidacije i fermentacije, a suši se na zraku. Time sačuva i boju i sve druge dragocjene sastojke. Upravo zbog tog što se najmanje obrađuje ovaj čaj je poznat i kao djevičanski. Uz antioksidativne flavonoide "katehine", kofein djeluje i na povišenje tjelesne temperature.
Crni čaj je fermentiran i zbog procesa oksidacije boja mu je gotovo crna. Crni čajevi uglavnom dolaze s afričkih, indijskih i indonezijskih plantaža, dok zeleni čajevi uglavnom dolaze iz zemalja dalekog istoka, Kine i Japana. Veliku popularnost imaju razni aromatizirani čajevi (ima ih preko sto vrsta) - jasmin, gardenija, magnolija, kamelija, ruža...
Bijeli čaj je vrlo rijedak i ima ga samo u nekim područjima Kine. Za njega se biraju samo najfiniji, najmlađi listići i pupoljci, još prekriveni kratkim bijelim dlačicama. Napitak je blage zlatkaste boje, tako reći bezbojan i osvježavajućeg je okusa.
Biljni i voćni čajevi se proizvode od cvjetova, kore i sjemenki, ali i od raznovrsnog voća. U svom sastavu nemaju kofein pa su pogodni za djecu. Prilikom pripreme, biljni čaj mora odstajati duže u proključaloj vodi, a cijedi se nakon desetak minuta.

Važna je mjera
Čaj treba piti, ali ne valja pretjerivati. Svako treba naći svoju mjeru. Preporuča se 2 do 3 šalice dnevno, mada se u nekim dijelovima svijeta pije i do 6 šalica. Odlična vijest za pilote, vozače i noćne radnike je da je osvježavajuće djelovanje zelenog čaja duže od onoga na koji smo naviknuli kod kave. Važna stvar kod pripreme čaja je voda, koja bi trebala biti meka s malo klora i kamenca. Dok je za pripremu crnog čaja najbolje koristiti glinenu posudu za čaj, za zeleni čaj je najbolje koristiti posude od porculana i keramike. Čaj se može začiniti na različite načine: dodavanjem mlijeka, ruma, limuna, vanilije... Najčešće se zaslađuje šećerom ili medom. Ne zaboravite i to da je čaj u listićima mnogo ukusniji i zdraviji od onog u filter vrećicama, za koje se najčešće koristi čajna prašina. S kesicama se lakše barata, ali su okus i aroma neusporedivo bolji ako je čaj u listićima.
Osim što je veoma zdrav i pomaže u zagrijavanju tijela iznutra u hladnim danima, njegovo ispijanje u društvu je svojevrstan ritual kojega se nisu smogli snage odreći ni brojni svjetski vladari kroz povijest. Ukoliko do sada niste, ove zime se prepustite užitku u 'tea time-u'.

Ostatak u tiskanom izdanju