Malo je ljudi čiji će se savjet u svijetu ugostitelja cijeniti kao savjet Miroslava Bilića – Profe. Nisu baš ugostitelji ljudi koji vole da im se soli pamet, ali iskreno govoreći, sreo sam ih dosta koji će Profu upitati za savjet i znati cijeniti njegovu sugestiju. Može se zaista reći da ovaj gospodin živi za ugostiteljstvo, iako sam nikada nije bio vlasnik nekog objekta. U njegovom društvu je teško početi bilo kakvu drugu temu, a da se priča ne preusmjeri prema gastronomiji, dobrim vinima ili nekoj drugoj temi vezanoj za ugostiteljsku branšu. Kako je postigao takav nivo znanja u ugostiteljstvu i tko je on uopće, otkrivamo u ovom broju „BeHa caffe“-a.

BeHa caffe: Možete li nam za početak reći nešto više o svojoj karijeri i vašim prvim susretima s poslom koji toliko volite?

Zovem se Miroslav Bilić, a kako se u zadnje vrijeme bavim savjetovanjem u ugostiteljstvu, i svoje znanje prenosim novim generacijama ugostitelja, dobio sam i taj simpatični nadimak Profa. Ja sam rođen u Sarajevu 1944. godine i tu sam poslije završene Gimnazije, studirao ekonomiju, te francuski i latinski jezik. Kasnije prelazim u Dubrovnik, gdje upisujem Višu turističku školu. Kako sam uvijek volio putovati i istraživati, put me je odnio u Francusku, gdje radim u ugostiteljstvu i predstavništvu Turističke zajednice bivše države. Možda najvažniji trenutak, koji je obilježio moj put u ugostiteljstvu zbio se 1972. godine.Tada od države Švicarske dobivam stipendiju za studiranje na jednoj od tri najprestižnije škole za turizam i hotelijerstvo na svijetu, a radi se o visokoj školi za turizam i hotelijerstvo - „Glion“.

BeHa caffe: Ipak niste izdržali bez Sarajeva?

Tako je. Čim sam dobio poziv za rad u tadašnjem hotelu „Jahorina“ krenuo sam nazad u svoj grad. U „Jahorini“ primjenjujem znanja i iskustva stečena u Francuskoj i Švicarskoj, te počinjem uvoditi neke novitete u poslovanju. Između ostalo otvaramo prvu pizzeriju u BiH, koja se zvala „Mali voz“ i bila u sklopu hotela „Jahorina“. U hotelu „Jahorina“ je i prvi put poslužen „švedski stol“ za doček nove 1975. godine. Poslije toga odlazim u hotel „Kardial“ u Tesliću, koji je poznato banjsko lječilište, gdje sam kao direktor proveo 5 godina. Otvaranjem
Turističko – ugostiteljske zajednice u BiH, opet se vraćam u Sarajevo i zapošljavam se kao konzultant i instruktor. U deset godina