SOMMELIER – PROFESIJA BUDUĆNOSTI
Sommelier je po definiciji, čovjek koji profesionalno spaja piće i hranu. Kako je ideja o spajanju došla iz Francuske, spajanje pića i hrane prvobitno se odnosi na – vino.
Definicija sommeliera
Sommelier je po definiciji, čovjek koji profesionalno spaja piće i hranu. Kako je ideja o spajanju došla iz Francuske, spajanje pića i hrane prvobitno se odnosi na – vino.
U svijetu je profesija sommeliera jedna od najtraženijih i vrlo dobro plaćenih profesija. Kako se u slavne restorane oduvijek odlazilo zbog kuhara, danas se sve češće ide i zbog - sommeliera.
Što to zapravo radi sommelier? Najprostija definicija bi bila da je to vrhunski konobar za vino, međutim on je puno više. Sommelier je mnogo više od poznavaoca vlastitog restoranskog podruma vina, on mora pratiti i trendove, modne ukuse, promjene u vinskim regijama i, naravno, ocjenjivanja vina.
Sommelier mora odlično poznavati vinski podrum, iz kojeg u restoranu služi pića, ali i kuhinju i svako jelo posebno. Spajanje pića i hrane je prava umjetnost, pogotovo ako se ne krećemo u granicama „normalnog“. Tako je prilično jednostavno preporučiti bijelo suho vino sa 12% alkohola, berba 2009, sa nekom piletinom i prilogom, međutim da li bi vi kušali paštetu od guščjih jetra sa slatkim vinom? Ili recimo sladoled poliven accetom balsamicom uz vino? E, to je ono gdje do izražaja dolazi maštovitost sommeliera.
Hodajuća reklama
Sommelier je zapravo duša restorana, vidljivi oglas rada kuhara i vlasnika, jedini koji je u direktnom kontaktu sa gostom i koji ga na svoj način „vuče“ kroz jelovnik i vinsku kartu. Sommelieri pripremaju tzv. Slow food jelovnike, gdje preporučuju nekoliko hodova s različitim vinima. Naravno, porcije su minimalističke, ali gost može da kuša eksploziju različitih okusa i stvarno stavi umijeće kuhara na probu. A umjetnost sommeliera? On ne samo da izmišlja odlične kombinacije (i ovdje je dobro došla zdrava suradnja sa kuharom), on bira sadržaj vinske karte i kombinira sa hranom. Tako je sommelier i jedan od važnih racionalnih zanimanja: vodi računa o troškovima skladištenja vina i o tome da vino iz podruma izlazi tada kada je na vrhuncu svoje slave i kada stvarno od sebe daje najviše. Naime, suvremeni vlasnici restorana u BiH najprije su imali jedan problem, na svojoj vinskoj karti ponosno su imali: bijelo i crveno. I to je to! Kada su htjeli pokazati da ipak prate vinske trendove, njihova vinska karta je narasla, ali i troškovi koje su morali uložiti u zalihe vina. Naravno, konobari koji su još uvijek ponosno nudili „bijelo i crveno“, nisu znali što bi sa toliko različitih vrhunskih vina, i pogotovo