Vrlo interesantan problem nam je nedavno predočio vlasnik jednog od poznatih bh. restorana: „Na vinsku kartu sam uvrstio vrhunska vina jednog uspješnog hrvatskog vinara, koja spadaju u jedna od najboljih vina koja sam probao, ali goste vrlo teško uspijevam nagovoriti da se odluče za njih. Naime, zatvorena su navojnim čepom što ljude odmah asocira na vina slabije kvalitete i jednostavno su skeptični na moje pohvale za njihovu kvalitetu“. Kada smo o ovoj temi započeli razgovor u firmi „Frutela“, poznatoj kao jednim od najvećih uvoznika vina u BiH, kao i velikom promotoru vinske kulture, reakcija je bila burna. U „Fruteli“ su ustvrdili da je jednostavno riječ o neznanju, te iznijeli svoje mišljenje o pravoj revoluciji navojnih čepova, kojoj će se kad-tad priključiti većina vinara i sa naših prostora. Tradicionalni pluteni ili moderni navojni, pitanje je koje će mučiti i sve vinare iz naše zemlje.

Naši vinari, poznati kao tradicionalisti, još se nisu priklonili modernizaciji s navojnim čepovima, koji su najviše zaživjeli kod vinara Novog Zelanda i Australije. Mnogi će reći s razlogom, ciljajući na teškoće s dugim transportom. Iako se sada može reći i da su navojni čep prihvatile gotovo sve vinski velike zemlje. Prvo ih je vinarija Yalumba iz Australije stavila 1964. na bocu već zatvorenu plutenim čepom. Samo s navojem počeli su eksperimentirati 1970. u Švicarskoj, gdje su se vina od sorte Chasselas kvarila zbog lošeg pluta. Dvije godine poslije, tamošnja vinarija Hammel počela je rabiti navojni čep.
U glasovitom bordoškom podrumu Chateau Haut-Brion eksperimentalno su navojnim čepom zatvorili dio butelja berbi 1971. i 1972. Čuvali su ih u okomitom položaju i otvorili 1978. te uspoređivali s vinima iz butelja zatvorenih klasičnim plutenim čepom. Kušači su zaključili da su vina iste kakvoće.

Švicarci su ‘80-ih godina prošlog stoljeća masovno počeli rabiti navojne čepove. Slijedili su ih Novozelanđani, ali oni su brzo i odustali. Vratili su ih početkom novog stoljeća. Još 2001. samo je jedan posto boca novozelandskih vina imalo navojne čepove, a 2004. pod navojem je bilo čak 70 posto. Odnedavno se na navojni čep odlučuje i sve više francuskih vinara, koji su poznati kao vrlo konzervativni i neskloni promjenama, dok je u susjednoj Hrvatskoj takvu vrstu čepa prihvatila i najveća vinarija Kutjevo d.d. Mnogi će se zapitati o razlozima prelaska na navojni čep. U vinariji Kutjevo ističu dobre strane navojnog čepa: svježi voćni izrazi vina biti će sačuvani, navojni čepovi plombiraju vino čitavo vrijeme, vino je čisto od plutenih prljavština, pod navojnim čepom potrošač može uživati u vinu kakvim ga je proizvođač napravio nepromijenjenim pri zatvaranju, osigurava podjednako dozrijevanje vina u svim bocama. Međutim, opće je poznato da je osnovna stavka pri odlučivanju za navojni čep strah od kemijskog spoja TCA, koji u vino najčešće dolazi preko plutenog čepa. TCA je kemijski spoj vrlo neugodnog mirisa i njegovim ulaskom u vino ono postaje neupotrebljivo. Važno je naglasiti da niti jedno vino na svijetu nije imuno na ovaj problem, budući da na njega vinari ne mogu niti utjecati. Kao što smo već napisali, TCA se pojavljuje....

Ostatak u tiskanom izdanju