Veliki broj mladih ugostitelja izrazio je želju da na našim stranicama čita o ljudima koji žive ugostiteljstvo i iza sebe imaju veliko iskustvo u toj branši. „Ovo je posao gdje svi misle da sve znaju, ali kada čitaš razmišljanja ljudi koji su po 20-tak i više godina opstali u ovoj branši, onda shvatiš da jedino oni imaju pravo nešto za reći“, bili su uglavnom komentari poslije objavljenog razgovora s gospodinom Ljumićem. Zato smo i u ovome broju zamolili jednog vrlo interesantnog ugostitelja da s našim čitateljima podijeli svoje dugogodišnje iskustvo, te nam ujedno predstavi slastičarnice „Torte i to“, čiji je suvlasnik zajedno sa svojom obitelji.

Danas ste u poslu sa slastičarnicama, ali većinu svog „radnog vijeka“ ste proveli u hotelijerstvu?
Da, ja sam punih 36 godina proveo u hotelu „Bristol“, prošavši sve faze u poslu. Bio sam mladi konobar, šef sale, pa na kraju i direktor hotela. Nesretni rat je prekinuo moj rad u „Bristolu“, ali sam zauvijek ostao zaljubljenik u hotelijerstvo i pomno pratim što se dešava s hotelima u Sarajevu. Otvoreno je nekoliko impresivnih hotela, ali čini mi se da imaju dosta problema s kvalitetnim kadrovima.

Vi volite reći da ste „zaljubljenik u kadrove“?
I to zaista tako i mislim. Radnici u ugostiteljstvu i hotelijerstvu su u biti pravi ambasadori svoga grada i države. Pa svi ovi silni turisti koji nas posjećuju upravo najviše vremena komuniciraju s radnicima u hotelima i ugostiteljskim objektima. Zato ja kažem da pravi konobar nije onaj koji samo odnese narudžbu i naplati, već onaj koji zna mnogo toga i o svom gradu, zna šarmirati gosta, o stranim jezicima da i ne govorim. Takvi konobari će uvijek imati posla i znati dobro zaraditi. Nažalost, takvih je sve manje, a dobar dio krivice vidim u samom obrazovanju mladih kadrova.

Kako se boriti s tim problemom, odnosno kako općenito razvijati ugostiteljstvo?
Jedno od rješenja je prisnija suradnja i razmjena iskustava između ugostitelja, kako iz naše zemlje, tako i sa onima iz cijele regije. Prije rata su postajali organizirani posjeti ugostitelja grada Sarajeva ugostiteljima Italije, Njemačke, susreti ugostitelja iz svih dijelova bivše države. To su bile prilike za razmjene iskustava i mnogo učenja. Danas više nema niti nekog entuzijazma koji je nekada postojao, ali se otišlo naprijed u smislu raznih tehničkih mogućnosti. Za ove neke eventualne edukacije i susrete bih istaknuo i važnost postojanja vašeg časopisa, kao neke naše zajedničke spone. Ja vrlo rado u „BeHa caffe“-u promatram iz broja u broj, što to sve rade ugostitelji širom države. Pozitivno me....

Ostatak u tiskanom izdanju